Странице

недеља, 16. јул 2017.

Mean Dreams (2016)

















Žanr: Drama / Triler / Kriminalistički
Režija: Nathan Morlando
Glumci: Bill Paxton / Josh Wiggins / Sophie Nélisse
Sličan Film: Standing Up (2013)

Napomena: Ovu recenziju sam pisao za magazin Helly Cherry

Mean Dreams je kanadska drama sa elementima krimi – trilera čija se radnja odvija u sumornoj provinciji koja je iznurena svakodnevnom kolotečinom tavorenja na rubu egzistencije. Mladić po imenu Jonas vreme provodi radeći na ranču svojih roditelja kako bi pozavršavao poslove koji se ređaju kao na traci. Na vrata njegovog učmalog života iznenada zakuca simpatična Casey, koja se sa ocem Wayneom (Bill Paxton) doselila u ovu pustaru. Devojčica u Jonasu probudi mladost odavno potisnutu nuždom da prebrzo odraste i tako započne svakodnevno viđanje sa njim. Ovo prijateljstvo se ni najmanje nije dopalo Wayneu, inače korumpiranom policajcu, jer on radije voli videti svoju kćer zatvorenu između četiri zida gde će se bez imalo pardona, mučki iživljavati nad njom. Kada Jonas primeti da njegova prijateljica vene od batina i trpi zlostavljanje kome se ne nazire kraj, odlučuje preuzeti stvari u svoje ruke, te isplanira bekstvo. Neposredno pre bega, on jedne noći krade novac koji je Wayne zaradio od prodavanja droge i zajedno sa Casey odlazi u bolju budućnost. Kada Wayne ustanovi da je Jonas pobegao sa njegovom ćerkom i vrećom punom novca, zna šta mu je činiti, te kreće u poteru koja će se za nekog od njih završiti fatalno.


Recenzija: Ova uzbudljiva drama se svrstava u kategoriju „niskobudžetnih filmova“, no to se tokom projekcije nikad ne bi reklo, jer božanstvena fotografija koja prikazuje svu harmoniju pustare vešto prikriva „bedu“ od budžeta (($1.8M) ah! dajte meni malo te bede.). Dok gledate prelepe poljane, krajolike i šume, pomišljate da je ovo delo snimio neki vrlo iskusan režiser potpomognut finim budžetom, ali ne! Double Fault! Means Dreams pored toga što je low-budget film, on je režiran od strane čoveka koji je početnik, da ne kažem amater. To je sjajan stimulans za one koji žele napraviti nešto, a nemaju ni iskustva ni novca. Naravno, ovaj film ne bi bio to što jeste bez same ideje, koja je sjajna, no realizacija iste bi bila mnogo bolja da je nisu osakatile neke banalne greške.


Jedna od tih banalnih stvari jesu konstantne nerealnosti, koje bi se mnogo lakše progutale da ih ne gledamo po stoti put. Recimo, kako to da klinci uvek iščeznu za tren oka onome ko ih juri. Tokom prvog kadra ih vidiš, a već u sledećem možeš uočiti samo otvoren prozor i vetar na kome se simbolično viore zavese. Ovo nije jedini primer kliše nerealnosti, ali ne bih nabrajao ostale iz bojazni da ne otkrijem neke ključne elemente. Nekima se možda neće dopasti jednostavnost i tempo priče, kao i stavovi dvoje mladih koji su se ne razmišljajući o posledicama otisnuli u surovi svet tragajući za slobodom i ljubavlju. Ima to svojih problema, ali zapravo, ko god se postavi na njihovo mesto i dobro razmisli, shvatiće da je to bio jedini način da oni osete čar života, jer ono što su doživeli do svoje četraneste, petnaeste godine se ne može nazvati životom.


Ono što me oduševljava u svemu ovome jeste način na koji nam se priča prenosi, jer za scenaristu ne postoji žarište priče, već on polako sjedinjuje napetost, nasilje i čemer sa ljubavlju, prelepim kadrovima prirode i ljudskim karakterom. Završetak ovog filma je za mene bio neočekivan, ne znam zašto, ali nadao sam se drugačijem epilogu. To ne znači da je ovaj loš, štaviše, odlično je osmišljen.


Glumačka ekipa predvođena sjajnim kameleonom Billom Paxtonom, koji nas je, nažalost, napustio početkom ove godine, bila je pun pogodak. Bill tako ubedljivo igra ovog zlotvora, da se i sami možete naježiti svakom njegovom pojavom koja, kako film odmiče, biva sve groznija i groznija. Klinci su takođe bili na visini zadatka, te ih kroz koju godinu očekujem u još kvalitetnijim naslovima. Možda su njihovi likovi u nekim momentima bili nedokučivi i prosto ne razumete šta žele, ali svakako treba uzeti u obzir njihovu nezrelost, koja je na kraju krajeva mogla da ih odvede u propast.


Dobre karakteristike:
-         Sam tok filma
-         Glumačka ekipa na visini zadatka
-         Završetak i lepota priče
-         Sjajna fotografija koja prikazuje prelepu prirodu
-         Odlična režija jednog početnika
-         Konstantna napetost i strepnja


Loše karakteristike:
-         Nerealnosti podmazane klišeima
-         Ponekad loše odluke likova
-         Loš marketing
    


Zaključak: Ovo delo Nathana Morlanda je nažalost vrlo malo poznato u svetu filma, te se stiče utisak da je Mean Dreams pravljen za one koji, eto tako slučajno nalete na film (na netu), „puste ga“, i oduševe se viđenim. Šteta. Velika preporuka!!!

8/10

Нема коментара:

Постави коментар