Странице

недеља, 16. април 2017.

El cadáver de Anna Fritz (2015)

















Žanr: Drama / Triler
Režija: Hèctor Hernández Vicens
Glumci: Christian Valencia / Alba Ribas / Albert Carbó
Sličan Film: The Autopsy of Jane Doe (2016)

El cadáver de Anna Fritz (Eng. The Corpse of Anna Fritz) je 70-minutni trilerčić koji nam dolazi iz zemlje koja je pravi maher za stvaranje filmova čiji je glavni adut napetost. Dakle, od naših dragih Španaca nam stiže ovaj, dobro ste pročitali malopre „trilerčić“, koga s pravom nazivam u deminutivu. Nije to zbog kratke minutaže, već isključivo zbog manjka odlika koje karakterišu jedan zdrav i prav triler. O tome nešto više u recenziju, a sad fabula. Anna Fritz, poznata i cenjena glumica, san svakog muškarca u Španiji, iznenada je preminula. Nad njenim telom bdi mladi radnik u mrtvačnici Pau, koji ne želi propustiti priliku da se pohvali ortacima, pa fotografiše leš i šalje ga Ivanu, koji nedugo zatim sa još jednim drugom „doleće“ u mrtvačnicu, ne bi li se bolje upoznao sa fatalnom Annom, koja se nažalost ohladila. Pau, koji se već pokazao kao neko ko nema ni zrno etike, složi se sa Ivanovom bolesnom idejom, da savete iz Kama sutra primene u praksi, odnosno, da pojednostavnim: je**će leš beživotne Anne Frizt. Ta morbidna ideja će se pokazati kao kobna, jer tri momka, ukoliko prežive, ovu noć će pamtiti do groba.

недеља, 9. април 2017.

Al final del túnel (2016)

















Žanr: Kriminalistički / Triler
Režija: Rodrigo Grande
Glumci: Leonardo Sbaraglia / Clara Lago / Pablo Echarri
Sličan Film: El habitante incierto (2004)

Napomena: Ovu recenziju sam pisao za magazin Helly Cherry

Al final del túnel (za američko tržište preveden kao At the End of the Tunnel, kod nas Na kraju tunela, kod Mađara Az alagút végén, kod Bugara... khm, khm) je argentinsko - španski krimi – triler sa primesama misterije, koji za svoje glavno oružije ima priču, čiji je „temelj“ pravljen od drugačijeg (čitaj: kvalitetnijeg) materijala od standardnog holivudskog filma. Ono što Špance čini tako uspešnim stvaraocima trilera, krimića i horora jeste način na koji pristupaju jednom delu, koji uključuje temeljno sagledanje svake sekvence, odsustvo srljanja i preterivanja i na kraju najbitnije: neosporno umeće u stvaranju sablasne atmosfere. Možda film koji danas opisujem nije najbolji demonstrator uobičajeno kvalitetne atmosfere, ali ruku na srce, on je više krimić koji za zadatak ima neke druge ciljeve, no i kao takav, on nesumnjivo parira nekim prekokeanskim „hororima“. Što se tiče samog koncepta i uopšteno radnje, biću vrlo kratak, kako vam ne bih uskratio zadovoljstvo koje biste imali ako se odlučite na dvočasovno druženje sa ovim biserom argentinske kinematografije. Joaquín je paralizovani čovek koji životari u svojoj gorostasnoj kući i koji mora da iznajmljuje jednu od mnogobrojnih soba, kako bi otplatio nagomilane račune. Na njegov oglas odazivaju se simpatična Berta i njena kći Beti koja ima sindrom Ljupčeta iz Specijalnog vaspitanja (konstantno ćuti). Berta i Joaquín se na neki način sprijatelje, no sve su ubrzo menja kada domaćin ustanovi da je njegova stanarka umešana u splet mutnih radnji...