Žanr:
Drama
/ Triler / Ljubavni
Režija:
Gaylene
Preston
Glumci:
Rachael
Blake / Sam Neill / Joel Tobeck
Sličan
Film: The Odd Way Home (2013)
Perfect Strangers je novozelandski niskobudžetni
triler, koji sam, kao i većinu filmova do sad sasvim slučajno pronašao. Melanie
je sredovečna žena (tako bar izgleda) koja radi u malom primorskom (ribljem)
restoranu, i koja je po svemu sudeći neudata. Ona kao relaksaciju od seckanja
luka koji tera suze na oči i zahtevnih gostiju, pronalzi u noćnom izlasku sa
društvom. Pored standarnog pijančenja i lumovanja, Melanie u svoj toj
zadimljenoj masi pronalazi svog “savršenog stranca”, čoveka čije ime nismo saznali ni posle odjavne
špice. Dakle, pijana dama i misteriozni tip odluče provesti noć zajedno, te odu
na jedan brodić i obave sve što je trebalo, međutim, Melanie se sledećeg jutra
budi na omanjem ostrvu. “The Man” (tako ga IMDb i Vikipedija zovu) objasni
svojoj ljubavnici da se ona nalazi na njegovoj teritoriji, odnosno da ju je
dovezao samo kako bi joj pokazao svoj mali raj, no stvari se tada počnu
komplikovati. Iznervirana Melanie nasrne na čoveka nožem (nakon što ju je ovaj iznervirao),
i naravno – ubije ga. Tada kreće agonija kojoj nema kraja, jer i Melanie počne
ludeti, a vrhunac svega je ručanje i komuniciranje sa lešom (tačnije pokušaj komuniciranja).

Recenzija:
Dobra stvar u ovom filmu jeste njegova melodija koja je drugačija od američke,
međutim loše je to što je film izuzetno nerealan i monoton, te se neće svideti
publici navikloj na holivudsku priču. Ta priča o kidnapovanju, ostrvu, ubistvu,
strancima i sličnim stvarima je već više puta viđena, no u ovom filmu sve je
nekako drugačije. Pre svega dijaloga ima vrlo malo, a i kada ih ima oni su
neuobičajeni (kao i dijalekat kojim pričaju likovi) i nekako isuviše
distancirani, kao da se likovi trude da izgovore što manji broj rečenica.

Ono što je film Perfect Strangers ponjaviše oskatilo
jesu nerezonski odnosi među likovima i mnogo nerealnosti i nelogičnosti, tačnije
previše. Ima scena gde Melanie zablindira vrata i nekog tipa drži zatočenog u
memljivoj šupi, a onda se taj tip iskobelja i dođe do kreveta gde pomenuta žena
spava i započne rasterećujuće ćaskanje sa njom, kao da se pre toga ništa nije
dogodilo…Ej bree? Isto tako mi je nelogično kako je Melanie za 2 sekunde
poludela i počela da trabunja gluposti, odnosno da se mrtvom čoveku obraća kao da
je živ. Razumem, šok je šok, ako ubijete nekoga, normalno je da ćete početi da
se ponašate nenormalno, ali ovde je sve to prenaglašeno i grubo predstavljeno,
meni je to prosto bilo neshvatljivo.

Perfect Strangers je takav film da će vam više
zaličiti na neku dramu koja se bavi psihičkim poremećajima, nego na klasičan
triler, jer ovde nema previše napetih i nepredvidivih scena, već je fokus na
tome šta je sledeće što će poludela Melanie da uradi, ili dokle je vodi to
njeno ludilo. Ne mogu reći da je film spor, dosadan ili naporan, jer se na
ekranu uvek nešto dešava, ali je nekako ta melodika depresivna, monotona,
prosto da se sažalite na film. Glumačka ekipa je sačinjena samo od par ljudi,
koji su odradili zadovoljavajuć posao, međutim problem su odnosi njihovih
likova, što malo kvari utisak i o njihovom umeću.

Najprijatnije iznenađenje filma jeste kamera koja
uvek zna šta radi. Iako sam film gledao u lošijoj rezoluciji, to me nije
iritiralo, jer su prizori sjajni, bilo da gledamo ostrvo, okean, kolibu, zaista
sve pohavle na račun kamere. Epilog cele ove zbrke je dopadljiv, jer je
neočekivan, ali opet neizvodljiv u realnom životu. Ova etiketa “ljubavni” je tu,
jer film pored triler tematike sadrži i neku ljubavnu crtu, doduše u malo
jezivijoj varijatni, ali ipak se svodi na ono “ljubav ne zna za granice”. Ja
sam poprilično ravnodušan kada je u pitanju ovaj film, jer nije mi se previše
ni dopao, a opet nije ni toliko loš da ga nagrdim.

Dobre
karakteristike:
-
Kamera; lepi kadrovi
-
Film sa drugačijom melodijom; odudara od
Holivuda
-
Glumci su bili korektni
-
Neočekivan i blesav završetak

Loše
karakteristike:
-
Previše nerealnsti i nelogičnosti
-
Malo napetosti, previše drame
-
Depresija i monotonija
-
Odnosi među likovima
Zaključak:
Perfect Strangers vam ne preporučujem ukoliko volite trilere, jer nećete biti
nimalo zadovoljni odgledanim, pošto dobre i napete atmosfere ovde nema. Ja sam
totalno ravnodušan, te ću film oceniti najvećom stimulacionom nagradom u školi,
iako je zbog nekih ispada zaslužio ocenu manje.
5/10
Нема коментара:
Постави коментар